Na Badnjak ujutro mnogi su vjernici nazočili posljednjoj zornici adventa, a to je značilo svečanu pripremu za dolazak najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića. Iako se Božiću veselimo te duhovno pripremamo kroz dijela milosrđa, misnim slavljima i ispovijedima, vrijeme došašća nekako brzo proleti. Vrhunac slavlja je tradicionalni odlazak na misu polnoćku.
Mala polnoćka bila je u 20 sati uz pjevanje dječjeg zbora i radosnu liturgiju čekanja našeg Spasitelja i rođenja malog Isusa – Božića. Na maloj polnoćki crkva je bila prepuna obitelji s malom djecom, a vesele božićne pjesme svačije srce zaokupile su radošću i veselim iščekivanjem. Obitelj je drugo ime za Božić pa stoga veseli činjenica da su i na drugoj polnoćki u pola noći obitelji opet ispunile crkvu uz pjevanje našega zbora. Obje polnoćke predvodio je naš župnik Tomislav Božiček, a misno slavlje u pola noći prenosio je i „Radio 1“, kako bi vjernici i preko radio valova mogli slušati polnoćku, osobito oni koji su bolesni i čije zdravstveno stanje ne dopušta dolazak na misu. Kako je u propovijedi istaknuo naš župnik, Božić je blagdan radosti i veselja, dolazak Spasitelja na zemlju u tihoj noći koju su prepoznali najmanji i najsiromašniji, oni koji su ponizna i krotka srca. Spasenje svega svijeta događa se u betlehemskoj noći u jaslicama jer za Božju obitelj nije bilo mjesta u svratištu. Stoga i smisao Božića jest zajedničko okupljanje u obitelji, razmišljanje o duhovnim vrijednostima života i slavlje maloga Božića, kao očekivanog kralja da razveseli i utješi ljude. Kada se u crkvi pjevaju božićne hrvatske pjesme „Radujte se narodi“, „U to vrijeme godišta“, „Tiha noć“ ili neka druga, u crkvi se osjeća poniznost i blagost, ljubav i nada u svjetlo Božića, blagdana vjere jer postoji nada za sve izmorene, napuštene, siromašne i obespravljene. Nakon Božića, slijedi blagdan Svetog Stjepana na koji se vjernici opet tradicionalno okupljaju na euharistijskom slavlju, a tim danom započinje i blagoslov kuća i obitelji.
Nataša Kralj